Bog i problem zla u svetu, da li je Bog mogao stvoriti svet bez zla?

2
3230
Pregleda
Bog priroda svet sunce pejzaz

Problem zla i patnje jedno je od najtežih pitanja sa kojim se susrećemo u životu. Bez obzira na uverenja i svetonazore, objašnjenje ovog problema predstavlja izuzetno težak zadatak.

Ako pretpostavimo da postoji Bog, tek tada sve postaje još komplikovanije. Kako je moguće da istovremeno postoje dobri Bog i zlo? Ovaj tekst, koji će pokušati da se uhvati u koštac sa problemom zla, napisan je baš oko te misli. Cilj teksta je da pokaže da zlo ne dokazuje da ne postoji Bog, već naprotiv, da postoji razlog zašto Bog dopušta zlo.

Bog i zlo

„Ako Bog želi da uništi zlo, a ne može, nije svemoguć. Ako može, a ne želi, zao je. Ako je i svemoguć i svedobar, zašto zlo postoji?” Tako Dejvid Hjum sumira čuvenu trilemu koja se tradicionalno pripisuje Epikuru.

Postojanje zla nije u logičkoj kontradikciji sa postojanjem Boga, tj. činjenica da se u svetu događa zlo ne može isključiti postojanje Boga bilo kakvom dedukcijom. Međutim, teodiceja, odnosno pomirljivost ova dva i dalje predstavlja zadatak. Bog je po definiciji svedobar i svemoguć (između ostalog), pa ostaje samo da pitamo zašto Bog dopušta zlo i patnju.

Da li je Bog stvorio zlo?

Bog je stvorio sve. Ako je sam Bog dobar, otkuda onda zlo? Čini se, ili je onda Bog zao, ili je stvorio zlo, ili zlo postoji nezavisno i Bog nema kontrolu nad njim. Eto još jedne dileme, ili trileme.

A šta je zapravo zlo? Ranohrišćanski filozof, Sv. Avgustin, objašnjava da zlo nije stvar koju je Bog stvorio već je ono isključivo odsustvo dobra. Poređenja radi, rđa na automobilu ne može postojati bez automobila. Rđa kao rđa ne postoji. Javlja se samo kao oksidacija gvožđa, pa je tako i zlo samo odustvo dobra.

Da li Bog može biti zao?

Isto tako, Bog je sam dobro i u njemu nema odsustva istog, odnosno u njemu nema zla. Neko bi mogao prigovoriti da je ovakva formulacija izvođenje zaključka iz prve premise, odnosno da je zaključak da Bog nije zao zato što je dobar. Međutim, ovđe izvodimo zaključak pod pretpostavkom da je Bog dobar i nije u pitanju logička greška.

Da li isto tako možemo pretpostaviti da je Bog zao? Zašto polaziti od činjenice da je dobar? Prvo, jer je takvo biće ono što podrazumevamo pod pojmom Bog. Ako kažemo mačka, mislimo na životinju koja čitav dan spava i jede. Dakle, Bog je svedobro biće po definiciji. Ne radi se samo o nekom biću. Superiorno zlo biće može biti božanstvo, ili bog (malo „b”), ali ne i Bog.

Da je Bog dobar, možemo potvrditi i intuitivno i empirijski, jer je svet koji sadrži dobro i zlo kao naš, upravo svet kakav bismo očekivali da imamo, kao što ćemo videti u nastavku teksta.

A opet, ako se vratimo na početak argumenta, zlo je odsustvo dobra, pa je isključivo zlo biće apsurd.

Da li je Bog mogao svoriti svet bez zla?

Problem zla uopšte ne bi bio predmet rasprave da je Bog stvorio svet koji ne sadrži nikakvo zlo. Pogledajmo koje je alternative Bog imao i da li je uopšte bolji svet od našega bio moguć.

Da li Bog može uraditi baš sve?

Uzimajući u obzir da je Bog svemoguć, može zvučati iznenađujuće da Bog ne može uraditi sve, pa tako ni stvoriti bilo kakav svet. Bog može učiniti sve što je moguće u mogućim svetovima.

Primera radi, Bog ne može stvoriti svet u kojem postoji jedinac koji ima brata i sestru, ne može stvoriti oženjenog neženju ili kockasti krug, ne može u isto vreme biti i ne biti Bog i slično.

Je li Bog mogao stvoriti bolji svet?

Zapravo, čini se, Bog je imao nekoliko opcija umesto one da stvori baš ovaj svet kakav jeste. Ako je Bog najbolje moguće biće, morao je stvoriti i najbolji mogući svet. Sada ćemo uporediti naš svet sa drugim mogućnostima koje je Bog imao.

Bog je mogao da ne stvori svet uopšte

U Božijoj moći bilo je i da ne stvori svet. Da li bi tako bilo bolje? Ključni problem sa ovim pitanjem je što pokušavamo da uporedimo nešto što nije uporedivo. Ako pitamo da li je Ford Mustang brži automobil od dušeka na naduvavanje, zapravo ne postavljamo logično pitanje i upoređujemo dve neuporedive stvari. Ono što nije stvoreno ne postoji i ne sadrži nikakav moral, pa ovaj svet u tom slučaju nemamo sa čime konkretno uporediti.

Ali, recimo da postavimo stvari drugačije. Ovaj svet sadrži zlo, a da nema sveta, ne bi bilo nikakvog zla. Prosta matematika. Međutim, da je ovaj, fizički svet sve što postoji, to bi imalo smisla. Ako postoji svedobri Bog, postoji i vječni život u kojem će Bog nagraditi sve dobre ljude, dok će sve zlo biti uništeno. Sada se situacija okrenula, zar ne? Sada imamo nula zla i nula dobra vs nula zla i mnogo dobra.

Mogao je stvoriti ljude bez slobodne volje

Bog je mogao stvoriti svet u kojem ljudi rade samo ono što je već unapred determinisano. Kakvu bi moralnu odgovornost imao ijedan čovek u tom slučaju? Niko neće teretiti za ubistvo pištolj kojim je neko upucao drugog čoveka, već isključivo osobu koja ga je upotrebila. Predmeti nemaju moralnu odgovornost, kao što je nemaju ni životinje, ili roboti. A ljudi bez slobodne volje, primorani da izvršavaju već unapred određene komande, bili bi samo roboti i ništa drugo.

Možemo reći da bi ovakav svet imao manje fizičkog, ali ne i manje moralnog zla. Sa druge strane, ne bismo imali moralno i istinsko dobro.

Mogao je stvoriti ljude koji ne bi bili sposobni grešiti

U slučaju da pred sobom imamo izbor, a da nismo u mogućnost da nešto izaberemo, onda to i nije izbor, zar ne? A baš tako zvuči ovo. Na primer, zamislite da imamo situaciju u kojoj možemo učiniti nešto loše, ili ga ne učiniti. Ako je druga opcija već isključena, to znači da izbor ne postoji i da samim tim nemamo slobodnu volju da tako sami odaberemo. Tako bi ovo bila takođe predeterminisanost, kao u slučaju iznad.

Mogao je stvoriti ljude koji ne bi hteli grešiti

Najpre treba jasno napraviti razliku između „biti sposoban” i „ne hteti nikad” grešiti.

Ako bi nas Bog primorao da nikada ne grešimo, opet se vraćamo na to da nemamo slobodnu volju. Šta bi onda ovo moglo značiti jeste da je Bog mogao izvršiti bolju selekciju ljudske populacije, grubo rečeno. Ako postoji iko sa čeličnom disciplinom i izvanrednom revnošću, ko je sposoban da odoli svakom grehu i uvek donese ispravnu odluku, takav bi bio model za populaciju kakvom je Bog trebalo da ispuni Zemlju.

Takav svet je moguće zamisliti, ali u realnosti ga Bog nije mogao aktualizovati, odnosno sprovesti u delo. Moguće je da je Bog u svom sveznanju znao da ovakav svet nije moguć u realnosti i da bi uvek postojao neko ko ne bi bio savršen i ko bi grešio.

Čak i u ovom slučaju, ovo ne bi bio najbolji mogući svet koji je Bog mogao stvoriti. Bolji svet od ovoga je onaj u kojem su ljudi slobodni da greše, i to i rade, ali Bog svojom milošću i ljubavlju oprašta grehe i tako uspostavlja najveće moguće dobro.

Treba još jednom naglasiti da ovaj svet u kojem se nalazimo sada, nije sve što postoji, ako postoji Bog. Dok ovaj svet nije najbolji mogući svet, onaj svet koji dolazi posle ovoga jeste.

Nastavak o tome zašto Bog nije odmah stvorio raj pročitajte na ovom linku .

2 KOMENTARA

  1. Ako Bog nije stvorio zlo nego je ono samo odsustvo dobra, to znači da je Bog stvorio svet gde je moguće odsustvo dobra i da je to znao dok ga je stvarao i da je znao da se u odsustvu dobra pojavljuje zlo.

  2. Ja sam Gospod, i nema drugog,
    osim mene nema boga;
    Tvorac svetlosti i tmine,
    donosim mir i stvaram zlo;
    ja Gospod činim sve to.—Isaija 45:7

POSTAVI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here