Sve nevolje i mučenja koja duša trpi za vreme unutrašnjih iskušenja nisu ništa drugo do lek koji Bog s ljubavlju čisti dušu.
Iskušenja su provere koje dolaze čoveku od đavola i od njegovih slugu, zlih ljudi. Bog je dopustio da čovek bude iskušavan radi provere ljubavi prema Bogu, njegove odanosti i pokornosti. Iskušenja su prilagođena slabostima ljudske prirode. Onima koji su jači u veri, Bog dopušta teža iskušenja, da bi uznapredovali u svetosti i da bi se udostojili venca slave. Slabijima u veri i trpljenju Bog po svom Promislu dozvoljava lakša iskušenja, da bi savladali i jačali u veri i duhovnoj snazi.
Pravedni Jov kaže da su vernici opterećeni raznim iskušenjima do dopuštenju Božijem. Ali da Bog nikada ne dopušta na izabrane iskušenja preko njihovih moći.

Ko nas to stalno iskušava i muči?
Neprijatelji sa kojima ratujemo i ratovaćemo do smrti su đavo i sluge, naše telo i svetovna uživanja. Oni nas stalno iskušavaju i malo je hrišćana koji uspevaju, darom Gospoda našeg Isusa Hrista, da izađu kao pobednici sa iskušenjima i svim uživanjima koja nam svet pruža.
Na tri načina nas oni neprijatelji kušaju, baš kao što je đavo kušao Hrista u pustinji: slastoljubljem, slavoljubljem i srebrorubljem, odnosno pohotom tela, nadmenošću življenja i pohotom očiju.
- Kroz telesnu pohotu ili slastoljubljem đavo nas kuša razvratom, lenjošću, pijanstvom, stomakougađanjem, bezosećajnošću, beznađem i slično.
- Kroz nadmenost življenja ili slavoljublja đavo naš kuša mislima gordosti, sujete itaštine, gneva i razvrati.
- Kroz pohotu očiju ili srebroljublje, đavo nas kuša lakomošću za materijalnim dobrima, zavišću, svađom, klevetom, osuđivanjem i slično.
Izvor: Knjiga „Pouke duhovnog spasenja“ / Protojerej Stavrofor – Bogdan Simić